srijeda, 17. travnja 2013.


Bitka za preko ruba

popili smo par kava
šetali do restorana
ali ti još uvijek ne znaš tko sam
gledaš moje oči
moj smijeh
i crveno je sve
i bojiš se
pogledati preko ruba
jer preko ruba se gine od
metaka, požude, strasti
ostaju samo slike
pejzaža, golotinje, ranjenika,
i tuga zbog svršetka
i mali potoci
potoci krvi – za nas 

petak, 5. travnja 2013.


u posjeti

Ona baca kugle
koje smo okretali kao djeca
minijaturan grad zarobljen u staklu
bez pape, bez vlade
pliva po dnevnom boravku
unatoč čišćenju i isprici
unatoč zapaljenoj cigari i ponuđenoj kavi
strah me gledati u grad koji propada bez krvi

Baka je bila mali Jeti

Sadako je željela živjeti
Jesenjin nije
neki ljudi vole reference
ja ponekad ne volim komunicirati
ipak,
ponekad s bakom ali ne preko telefona
pričam
kraj stative i lopte
pjevamo pjesme o slobodi
kroz miris gacija
šire se riječi
šteta
šteta, što je na groblju

srijeda, 20. ožujka 2013.

bez imalo poezije


ususret velikoj utakmici ili moj deda kaže

Mirko: Znaš li ti šta je točak?
Slavko: Znam.
Mirko: Meni je danas deda rekao da je točak muško od točke. Kao što je muškarac muško od žene. Točak i točka žive u braku kao mama i tata. Ali kaže deda više nije tako, sada je točak na jednom mjestu, a točka na drugom i gledaju se onako ispod oka. Kao kad su se razveli mama i tata od malog Marka.
Kaže deda da sada ne smijemo govoriti točak kao što ne smijemo pozdravljati Edina tatu od malog Marka iako je drag i fin gospodin.
Slavko:Šta nije točka ono kad pišeš pa dođe na kraju rečenice? Kako su onda točak i točka u braku?
Mirko: Rekao je da to nema veze, kao što nema veze što je Edin fin gospodin, on se razveo od Markove mame i sada igra za srpsku reprezentaciju.
Slavko: Moj deda često kaže jebote točak. Tako je i danas rekao jebote točak, morat ćemo pješke na utakmicu. Ali tata je rekao; e ako ne ide točak ne idemo ni mi! 

ponedjeljak, 4. ožujka 2013.


 Jedan životopis

Ime mu je Hrvoje
Prezime ne znam
Kaže da masturbira 3 puta dnevno
Termin: doručak- ručak- večera
Živi u malom stanu
Ne voli prati suđe
Ne voli nogomet
Voli kanarince
I volio bi više jebat
Ne znam čime se bavi
Živi u Rijeci
Nosi smeđe cipele
i pozdravi me kada se sretnemo

Kad kupujemo zidove

Morat ćemo se držati za ruke. Uređivati tegle sa cvijećem
Uljudno pozdravljati nove susjede.
Noću ćemo seliti stare stvari, namještaj, puzzle i kocke.
Peglati zastore i lica. Morat ćemo tražiti od gatare
Dobitak na lotu ili ubojstvo političara
Moramo postati konkretni

Odbijam komunicirati

Babe su sjele s bogom i kamenčićima u džepu
Odbijam komunicirati
Skrivala sam male ljude ispod kreveta
Vozila auto cijele noći
Stavljala boje u male staklenke
Skrivala se iza tuđih muškaraca
Čekala da mahneš lijevom rukom
Uvijek si pozdravljao lijevo
Sjećanje je uzelo i san pred povratak
Bojim se gledati preko zida
I kokoši umiru preko
Bez suza