Bitka za preko ruba

popili smo par kava

šetali do restorana

ali ti još uvijek ne znaš tko sam

gledaš moje oči

moj smijeh

i crveno je sve

i bojiš se

pogledati preko ruba

jer preko ruba se gine od

metaka, požude, strasti

ostaju samo slike

pejzaža, golotinje, ranjenika,

i tuga zbog svršetka

i mali potoci

potoci krvi – za nas 

u posjeti

Ona baca kugle

koje smo okretali kao djeca

minijaturan grad zarobljen u staklu

bez pape, bez vlade

pliva po dnevnom boravku

unatoč čišćenju i isprici

unatoč zapaljenoj cigari i ponuđenoj kavi

strah me gledati u grad koji propada bez krvi

Baka je bila mali Jeti

Sadako je željela živjeti

Jesenjin nije

neki ljudi vole reference

ja ponekad ne volim komunicirati

ipak,

ponekad s bakom ali ne preko telefona

pričam

kraj stative i lopte

pjevamo pjesme o slobodi

kroz miris gacija

šire se riječi

šteta

šteta, što je na groblju